|
|
|
|
|
jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Antun Gustav Matoš
|
|
|
|


Kad bih ja imao polje
Možda bi vrijedilo živjeti za to polje
Kad bih imao brod
Možda bi vrijedilo živjeti za taj brod
Ovako, nakon trideset godina, ne imajući ništa,
ako i jest za me kakav brod, ukleto mu kormilo,
ako i jest gdje kakvo polje, ono je Grobničko.
Antun Šoljan
|
|
Može li se više plakati s licem na licu zemlje?
Može li se više glasno plakati
a da se ne zamrzimo i prije nego su nas čuli?
Tonči Marović Petrasov
|
|

Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjećanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve što je život sijo i smrt žela.
Ivan Goran Kovačić
|
|
|
Pao je
Pao je ne trepnuvši
Pao mučeničkom smrću
Za one koji ga polako zaboravljaju I pitaju ponekad
A ko to bijaše
Zaboravljajući ponekad i da zapitaju
Da onda zaborave
Da zaboravljaju
Mak Dizdar
|
|
|
|

Ima ih koji umiru samo za druge, u njima umiru svi,
sve u njima umire do njih samih. U kutu svoga tijela
oni dišu i plaču.
Ima ih koje je smrt zatekla ljubeći se.
O njima bih mogao govoriti da su riječi prazne
kao koža gusjenice iz koje se rađa prekrasan leptir.
Ima ih koji su umrli grleći se. Zar ima ljepše smrti
od plamena koji svoje oštre zube
odmara na grlu koje jeca?
I konačno, ima ih koji su umrli odjednom,
bačeni poput kamena visoko u nebo.
Ni smrt ih nije zaustavila
u letu koji još traje.
Zvonimir Golob
|
|
ne vjerujem da će ikad stići dobre vijesti
ta svuda je ista zima, ista pustoš i nevolja
kad nisam glasnik bit ću možda dub
između svih dokaza od kojih nijedan nije pravedan
. . . . . . . . . . .
ako je ovo razmirica, neka barem bude konačna
Željko Sabol
|
|


Ova je stranica posvećena svim vukovarskim herojima.
This page is dedicated to all Vukovar heroes.
|
|
|
1990: first democratic elections held in Croatia. Rebel Serbs started to block roads, helped by the Yugoslav People's Army, which became Serbian army.
In early May 1991, twelve Croatian policemen were ambushed in Borovo Selo, in the immediate vicinity of Vukovar. They were massacred in the most barbaric way, their heads being cut off, their eyes taken out. This was the beginning of the Serbian conquest war waged against Croatia.
The strategy was to occupy all the villages and towns, drive away and/or kill all non-Serbian population. In August 1991, Vukovar was entirely surrounded by Serbian forces: more than 600 tanks, severeal thousands of soldiers and all kinds of artillery weapons. Vukovar was defended by several hundred Croatian policemen and guardsmen and about 1000 volunteers with no military experience. The defenders had only guns and simple armour-piercing weapons to defend themselves.According to military theory, Serbia should have overrun Vukovar within a few days. But the town resisted nearly three months! When the defenders were left with no ammunition at all, Vukovar fell into enemy hands. Until that day, the defenders have destroyed over 300 Serbian tanks and APC's, shot down 25 warplanes, killed 5-7 thousand soldiers and wounded from 20 to 30 thousand. The worst tragedy came after the fall of Vukovar. The wounded, civilians and POW's were tortured and killed. During the first few days of the occupation, hundreds of civilians and patients were taken from the town hospital and killed. Mass graves were discovered months later by foreign journalists. The world was shaken by pictures of Ovčara, where mass executions took place. Over 5000 people were taken to numerous prison camps in Serbia. Many never came back. Many are still missing.
|